Ilija Pejić: Mirisi iscrpljena vala

VELEBNA SINTEZA BJELOVARSKOG PROSTORA U 20. STOLJEĆU

Ilija Pejić: Mirisi iscrpljena vala:

književni i kulturni život šireg bjelovarskog prostora u 20. stoljeću.

Zagreb: Alfa; Bjelovar: Narodna knjižnica „P. Preradović“, 2017., 832 str.

Promocija knjige Mirisi iscrpljena vala Bjelovarčana Ilije Pejića 4. svibnja 2017. u Studijskom odjelu Narodne knjižnice „P. Preradović“ bila je uistinu kulturni događaj za mnogobrojne posjetitelje iz više razloga: svjedočili su završetku desetogodišnjeg projekta, bili su u prigodi slušati Vedrana Milića na pianu i njegove izvedbe Matoševih stihova koje je uglazbio maestro Vinko Glasnović, a potom  uživati u nastupu učenika Gimnazije Bjelovar (Lucija Pranjić, Miran Topljak) kao i u govoru urednika (prof. dr. sc. Vladimir Strugar) te ostalih promotora recenzenata dr. sc. Marija Kolara i prof. emeritusa Stjepana Hranjeca kao i samog autora.

Ovdje donosimo izvatke iz prigodnog slova prof. emeritusa Stjepana Hranjeca

Knjiga Ilije Pejića, bjelovarskog književnog povjesničara, kulturnog i javnog djelatnika, izuzetna je u kontekstu nacionalne književnoznanstvene recentne prakse. Redom se mogu pobrojiti ove odlike.

Autor se u pristupu golemoj građi odlučio za književnopovijestni pristup. Najprije je u uvodnom dijelu predstavio opće prilike u određenom razdoblju, dakle formulirao je  društveni i kulturni kontekst, a potom je u tom okviru podrobnije predstavio pojedine književnike i kulturne javne djelatnike. Pristup i provjeren i nadasve svrsishodno odabran jer je svako vrijeme ostavljalo svoje tragove u kulturnom životu, štoviše, određivalo ga; najzornijim primjerom može nam poslužiti autorovo poglavlje Olujne godine (1990.-2000.): ratna zbilja bila je odveć blizu, odveć stvarna i upravo je ta činjenica potakla književnike za pojačan rad, na „otpor perom“, pri čemu su najčešće posizali za tradicijom, za korijenima, nacionalnim ishodištima.

Spomenutu kontekstualizaciju Pejić ostvaruje vrlo sveobuhvatno: navodi nakladničku djelatnost, glazbeni i likovni život (koncerte i izložbe), periodike, medije (radio i televizija), rad kulturno-umjetničkih, književnih, glazbenih i kazališnih udruga (Golub, Bjelovarsko kazalište, Literarna skupina „Tin“…). Takvim pristupom vrlo je zorno prikazao ozračje kulturnog života, to jest „pulsiranje kulture“  u Bjelovaru i širem području.

U predstavljanju kulturnog, poglavito književnog života autor se nije ograničio samo na Bjelovar, čak niti na njegovu širu okolicu nego je nastojao predstaviti središnju Hrvatsku, od Virja do Pakraca i Daruvara. Pristup nedvojbeno opravdan jer niti jedna sredina, tako ni Bjelovar, nije živjela izoliranim životom. A time je na najuvjerljiviji način razbio kompleks tzv. provincije, za koju se počesto misli da se književno i kulturno ne događa ništa.

U predstavljanju pisaca autor se nije odlučio uvrstiti samo one osobe koje su rođenjem vezane za bjelovarsko područje nego i one koje su u njemu djelovale te su i one davale pečat kulturnom/književnom životu (primjerice, D. Gervais, M. Bulić, I. Šikić…).

Nadalje, vrijednost je Pejićeve studije što nam je predstavio niz tzv. malih imena, široj javnosti malo ili nikako nepoznatih.

U ovom grandioznom pregledniku Pejić je, osim književnoznanstvenog pristupa, mjestimice zašao i u  pitanja stila te književnoteorijska pitanja, a isto je tako „kronološko inventariziranje“ začinio i iskazivanjem stava; vrlo je dobar  primjer njegov kritički stav o „samozvanim veličinama“.

Pored toga stanovitu suhoparnost, često neizbježnu u ovakvim ovećim cjelinama, Pejić je nastojao začiniti poetskim naslovima poglavlja ali i svojim diskursom – on je jasan, pregledan, reklo bi se: “sočan“!

Miting poezije u Bjelovaru 22. 5. 1969.

Slijeva: Višnja Stahuljak, Vladimir Bažant, Željko Sabol, Vlado Gotovac, Slavko Mihalić, Dragutin Tadijanović, Zlatko Tomičić, Vesna Parun…

O kojoj je ozbiljnosti u pristupu i studioznosti riječ svjedoči među ostalim i poglavlje „Izvori i literatura“, podijeljeno na tri cjeline: u prvoj su navedeni izvori iz časopisa, zbornika i slično – njih ukupno 315, u drugoj je navedena književnoznanstvena literatura – ukupno 365 naslova, a treći je dio popis konzultiranih beletrističkih naslova – ukupno 524 djela! U knjizi je i 750 ilustracija (fotografije pisaca, naslovnice knjiga i časopisa, preslike novinskih članaka…). Obimnu građu u knjigu prepoznatljiva dizajna uobličio je grafičar Krešimir Ivanček, a uredio V. Strugar. Djelo je opremljeno i kazalom imena (950) i sažetkom na engleski jezik. Stoga je i logično da je Ilija Pejić iskazao temeljitu upućenost i u svako razdoblje i u stvaralaštvo svakoga pisca.

Spomenuto djelo Ilije Pejića nedvojbeno je ne samo njegovo kapitalno, životno  djelo nego i izuzetno  djelo za sam Bjelovar i njegov širi prostor, za njegov kulturni i književni legitimitet u 20. stoljeću. Rukopis, stvaran studiozno godinama, predstavlja vrlo  dokumentiran  zapis o identitetu jednoga grada i šire mu okolice u stoljeću koje je za nama. Istodobno je, razumije se, i značajan doprinos književnoj i kulturnoj nacionalnoj povijesti.

Zato ga svesrdno pozdravljam i preporučam za čitanje, ponajprije proučavateljima i poučavateljima književnosti i kulture bjelovarskog prostora, ali i svima drugima koji vole pisanu riječ i knjigu.

Stjepan Hranjec

dr. sc. S. Hranjec, prof. I. Pejić, prof. M. Uher, dr. sc. V. Strugar i dr. sc. Mario Kolar

Posjetitelji

Prof. Vedran Milić

 

Miran Topljak i Lucija Pranjić

 

Autor: urednik

Podijeli ovaj članak
468 ad