Prije mjesec dana, povodom devedeset pet godina osnivanja nogometnog kluba u Novoj Rači, podijelila sam objavu o povijesti nastanka kluba i biografiju njegovog idejnog začetnika Zdenka Hoffmanna. Danas ću vam, draga čitalačka družino, iznijeti još dvije zanimljive i neizostavne biografije osoba važnih za povijest račačkog nogometa:
ing. BOŽO VANJA
(Nova Rača, 3. svibnja 1940. – Bjelovar, 10. siječnja 1972.)
Obitelj Franje Vanje iz Nove Rače prije Drugog svjetskog rata bila je vrlo imućna. Imali su paromlin i pekaru. Nažalost, ta im je imovina bila nacionalizirana početkom formirane države Jugoslavije. Franjo i supruga Marija imali su u braku dva sina: Božu i Vlastu te kćer Pavlinku. Božo je kao vrlo talentiran mladić počeo rano igrati nogomet za NK Trnski. Školovanjem je stekao diplomu inženjera zaštite na radu i zaposlio se u novoformiranoj tvornici federa Fenor. Nogometna je igra šezdesetih godina prošlog stoljeća u Rači nekako zamrla. Čak su neki igrači NK Trnski počeli igrati u drugim klubovima u okolici. Ali, velikim i nesebičnim angažmanom za prosperitet nogometa u Novoj Rači, upravo je Božo Vanja na opće zadovoljstvo uspio okupiti gotovo savršene igrače iz račačke okolice i drugih okolnih klubova te formirati zavidno kvalitetnu momčad.
Svi su ga poštovali i govorili da je alfa i omega kluba. Kako je tvornica Fenor napredovala počela je i sponzorirati klub prema ideji direktora Slavka Šantalaba. Pod vodstvom čvrste ruke gospodina Bože klub je počeo ostvarivati značajne rezultate i promijenio je ime u NK Fenor 1963. Iste godine natjecao se u Podsaveznoj ligi Bjelovar pod spomenutim novim imenom (Izvor: Bjelovarski list, br. 37 od 12. rujna 1963. – pregled stanja na nogometnoj ljestvici). Već se 1964. osnovalo se Radničko sportsko društvo Fenor (RSD) i nogometni je klub naravno član tog Društva te se dalje natjecao u Podsaveznoj ligi bjelovarskog nogometnog podsaveza.
Božo Vanja u RSD Fenor obnašao je sve potrebne funkcije: trenersku, predsjedničku, skautsku, a važno je naglasiti njegove organizatorske sposobnosti. Pod njegovim je vodstvom 1971. NK Fenor bio pobjednik Međupodsavezne lige Bjelovar-Virovitica-Daruvar i kao prvaci borili su se za ulazak u viši rang natjecanja, a to je bila Zagrebačka zona-sjever. Nažalost, nisu uspjeli, pobijedio ih je NK Oroteks iz Oroslavja. Velika tuga uskoro se nadvila nad Novom Račom. Alfa i omega račačkog nogometa Božo Vanja iznenada je umro 1972., a imao je samo 32 godine. U braku sa Slavicom rođ. Bajs imao je kćer Ljiljanu i sina Tihomira koji je osamdesetih godina igrao nogomet za NK Fenor. Nakon njegove smrti postojala je ideja i prijedlozi da se nogometno igralište u Novoj Rači nazove njegovim imenom s obzirom na velike zasluge – nogometno igralište Bože Vanje!
Nažalost, ta ideja nikad nije zaživjela.
Nakon smrti Bože Vanje kormilo nogometnog kluba preuzeo je:
dr. JOSIP STANKOVIĆ
(Račački Kozarevac, 21. ožujka 1938. – Bjelovar, 31. siječnja 2000.)
Naime, 1967., nakon odlaska dr. Mateja Piškorića u mirovinu, u liječničku ambulantu opće prakse u Novu Raču došao je raditi dr. Josip Stanković. Rođen je kao brat blizanac u obitelji zemljoradnika majke Cile i oca Ivana. Zajedno s bratom Markom diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Dolaskom u Raču odmah se uključio u nogometnu aktivnost mjesta. Godine 1971. izabran je za predsjednik NK Fenor. Bio je veliki autoritet nogometašima i ostalima u klubu, nesebično se angažirao za napredak kluba. Tražio je veliku disciplinu i kvalitetan rad s igračima, smatrajući da se samo tako može uspjeti. Imao je pravo! Upravo pod njegovim takvim vodstvom 1976. klub je uspio postići veliki uspjeh. Nakon teških kvalifikacija izborili su ulazak u Zagrebačku zonu – sjever. (Što im nije uspjelo 1971.) U posljednjoj važnoj utakmici savladali su NK Zdenka iz Velikih Zdenaca. Ovaj uspjeh zasigurno je potrebno, pored dr. Stankovića, pripisati i treneru Muharemu Saračeviću, te prvom treneru ovih iznimno talentiranih igrača, koji ih je još trenirao od pionirskih dana pa nadalje, Lazi Markoviću, kao i velikoj materijalnoj pomoći tvornice Fenor. Fenorci su u Zoni igrali tri sezone i bili su vrlo dobri predstavnici bjelovarskog nogometa, najčešće pozicionirani u sredinu ljestvice. A Zona je obuhvaćala Zagorje s Krapinom, Međimurje, Podravinu, virovitičko područje sve do Pakraca, vrbovačko, križevačko i bjelovarsko područje. Jedino nikad nisu igrali s NK Varteks iz Varaždina jer je bio u višoj ligi. Zona je tog časa bila „Treća” Jugoslavenska nogometna liga. To govori o kvaliteti nogometne igre NK Fenor. Nažalost, izlazak iz Zone bio je uvjetovan nedostatkom potrebnih sredstava i ostale pomoći iz našeg bjelovarskog nogometnog centra za viši rang natjecanja, kao i reorganizacijom Zagrebačke zone. Tako je trener Saračević 29. srpnja 1976. dao intervju Bjelovarskom listu pod naslovom: „Sad nema rodoljuba koji su nam nudili pomoć! Dakle, NK Fenor u Zoni je bio prepušten sam sebi!“
Dr. Josip Stanković krajem sedamdesetih godina postao je član predsjedništva Nogometnog saveza Bjelovar. Godine 1978. napustio je račačku liječničku ambulantu i zaposlio se u Domu zdravlja Bjelovar. Na dužnosti predsjednika NK Fenor zadržao se do 1981., a iste je godine postao član uprave ondašnje BSK Česma.
Vrijedno je spomenuti kako je od 1975. dr. Stanković bio u desetogodišnjem razdoblju koristan član stručnog tima koji je izradio Program o alkoholizmu Bjelovarske regije.
Tekst: Dragica Ščrbačić Dragovac

Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.