Jedna od knjiga koja je izazvala najviše buke u povijesti, Podrijetlo vrsta Charlesa Darwina izašla je iz tiska na današnji dan 1859. godine.
Rezultat višedesetljenih istraživanja i putovanja Darwin je sažeo u teoriji evolucije, koja je odmah postala predmet žestokih napada kako vjerskih tako i znanstvenih krugova. Znanstvenici su u međuvremenu prešli na Darwinovu stranu, ali religioznih fanatika koji je javno spaljuju ima još uvijek.
U svom glavnom djelu, Postanak vrsta, Darwin ni na jednom mjestu ne spominje čovjeka, već govori o nižim oblicima života, i svi primjeri kojima obiluje ova knjiga odnose se na biljke i životinje.
U knjizi Postanak vrsta Darwin govori o promjenama uzgojenih vrsta, promjenama onih koje žive u prirodi, o borbi za opstanak, prirodnom odabiru, zakonima varijacija, instinktima, hibridizmu, o nepotpunosti geoloških podataka, o geološkoj sukcesiji organskih bića, geografskoj rasprostranjenosti i uzajamnoj srodnosti živih bića, a u daljnjim izdanjima knjige daje i osvrte na zamjerke svojoj teoriji.
Darwin je bio istraživač, prirodoslovac, čovjek koji je život posvetio otkrivanju zakona prirode. Svjestan veličine zadatka koji je na sebe preuzeo, predano je istraživao i postavio teoriju koju smo izložili. Ne trebamo kritizirati nesavršenost njegove teorije već pokušati dublje razumjeti što je govorio i to o čemu je govorio.
Ideja o sudjelovanju božanskog u stvaranju i održavanju univerzuma prisutna u svim tradicijama ili ideja o razvoju oblika života pod utjecajem prirodnih zakona? Kreacionizam ili evolucionizam? Ako malo dublje razmislimo, vidjet ćemo da ovo možda i nisu suprotnosti koje se međusobno isključuju.
