Predavanje pukovnika dr.sc. Željka Heimera
u povodu 175. godina Matice Hrvatske – Ogranak Bjelovar
u svečanoj dvorani Croatia Osiguranja
Bjelovarski
grbovi i zastave
Za vrijeme predavanja Bjelovarski grbovi i zastave pukovnika dr.sc. Željka Heimera u povodu 175. godina Matice Hrvatske – Ogranak Bjelovar, u svečanoj dvorani Croatia Osiguranja nije se čula niti muha. Ne zato što je gospodin Heimer pukovnik, već zato što je predavanje bilo nadasve zanimljivo i poučno. Pukovnik dr.sc. Željko Heimer je i predsjednik HGZD-a (Hrvatsko grboslovno i zastavoslovno društvo). Između ostalog je rekao:
-Grbovi i zastave simboli su identiteta materijalizirani kao grafička realizacija ideje zajedništva neke društvene skupine. Iako su zastave starije, i veksilolozi (stručnjaci koji se bave zastavama) smatraju da se u svojem primitivnom obliku pojavljuju već u prapovijesno doba, koji se prožimlju kroz sve civilizacijske slojeve do našeg suvremenog doba kao vojnički simboli, po važnosti prednost dobivaju grbovi koji u Europi nastaju nakon križarskih ratova, a na našim se prostorima pojavljuju otprilike u 12. stoljeću. Grbovi nastaju kao simboli ratnika, koji se prikazuju na štitu, a u feudalno doba postaju nasljedni simboli pojedine obitelji. Ubrzo se razvijaju i korporativni grbovi – gradova, sveučilišta bratovština, crkvenih zajednica i drugih. Period žive obiteljske heraldike na hrvatskim se prostorima završio raspadom austrougarske zajednice te se od tada ne podjeljuju grbovi pojedincima, no i danas postoje tri područja žive heraldike koja se i dalje razvijaju, s posebnim uzletom nakon osamostaljenja Republike Hrvatske. Uz municipalnu (gradsku, općinsku i županijsku) heraldiku, razvija se i tzv. zmajska heraldika u okviru družbe Braća hrvatskog zmaja te crkvena heraldika – grbovi visokih crkvenih dostojanstvenika – kardinala, nadbiskupa, biskupa te crkvenih organizacijskih jedinica – biskupija, crkvenih redova itd. U bjelovarskom kontekstu iz ove valja spomenuti novi grb Bjelovarsko-križevačke biskupije i njezinog prvog biskupa Vjekosava Huzjaka, koji dijele istovjetni sadržaj – u crvenom polju srebrni Kristov monogram iznad dvije šestokrake zvijezde između kojih u srebrnom rogu crvena kula. Kula je karakterističnog oblika za grb grada, a zvijezde su posuđene iz križevačkog grba. Biskupov grb osim sadržaja na štitu prikazuje i iza njega simbole dostojanstva srebrni pastirski križ nadvišen svećeničkim šeširom posebnog oblika (galero) zelene boje s po šest kićanki s obje strane kao simbol biskupskog ranga te u podnožju crvena vrpca s biskupovim geslom Ljubiti Boga i bližnjega.
No, vratimo se gradskom grbu, koji se pojavljuje na pečatu već neposredno po osnivanju grada 1756. godine kao vojnog komuniteta. Štit tog grba na simbolički način prikazuje novi grad kao serežanski drveni čardak na stupovima u močvari, a nadvišen je otvorenom krunom i dvoglavim habsburškim orlom kao simbolom vojnih vlasti u Vojnoj krajini. Kao čuvari grba prikazani su vojnici u oklopu. Kada je grad 1772. dobio status privilegiranog vojnog komuniteta, prikaz u štitu modificiran je u oblik utvrde s jednom zgradom iznad zidina i stražarom (serežanom) pored nje, dok su ostali elementi neizmijenjeni. Ove dvije temeljne inačice prikaza u gradskom grbu izmjenjivat će se u sljedećim stoljećima sukladno umjetničkim ukusima pojedinog perioda.
Nakon cijelog stoljeća, 1871. Bjelovar je konačno razvojačen i uključen u sastav civilne Hrvatske te je dvoglavi orao u pečatu iznad štita zamijenjen grbom Trojedne Kraljevine. Ubrzo potom, 1874. stječe status slobodnog i kraljevskog grada, kada se ponovo mijenja pečat, u kojem sada nema grba iznad krune što omogućava veći prikaz gradskih simbola u njemu, a na brijegu ispod utvrde pojavljuju se tri panja, kao simbol iskrčenih područja na kojima se razvio grad. U to se vrijeme pojavljuju i prvi zasebi i obojani prikazi gradskog grba, kao na zastavi vatrogasnog društva iz 1881. godine, dok je najstariji likovni prikaz izradio Josip Hohnjec, akademski slikar i učitelj risanja na Kraljevskoj realnoj gimnaziji u Bjelovaru, 1885. godine, uključivši u štitu sve njegove suvremene elemente, iako je serežan tu postavljen unutar vrata utvrde.
Krajem 19. stoljeća gradski se grb pojavljuje u još nekoliko manjih varijacija na pečatima gradske uprave te na prvom gradskom biljegu u vrlo grubom crtežu. Krajem 1. svjetskog rata Hohnjec se ponovo vrlo uspješno okušao u grbopisu izradom prekrasnog gradskog biljega koji je korišten 20-ih godina 20. stoljeća, a koji ponovo prikazuje čardak na brijegu. U sljedećem desetljeću taj je biljeg ponovo grafički osvježen, a tijekom 2. svjetskog rata dopunjen ideološkim simbolima, a umjesto čardaka, imamo štit s utvrdom koju čuvaju dva stražara. Iz međuratnog razdoblja valja spomenuti i predivan kolorirani drverez bjelovarskog grba, među dvadesetak gradskih i zemaljskih grbova na stropu Denzlerove crkve (kapelice) Majke Božje Sljemenske kraljice Hrvata, zagrebačkog kipara Hudolina.
I nakon 2. svjetskog rata Narodno-oslobodilački gradski odbor Bjelovar izdaje gradske biljege koji prikazuju gradski grb s likom utvrde na brijegu u štitu nadvišenom gradskom krunom i petokrakom zvijezdom. Desni stražar tradicionalni je serežan, dok je lijevi ustupio mjesto prikazu revolucionara “Bjelovarca”, velikog bjelovarskog kipara Vojina Bakića. Šezdesetih godina Komunalna banka Bjelovar izdaje obveznice za razvitak grada, koje su ukrašene inačicom gradskog grba, na kojoj se jasno prepoznaje karakteristična utvrda na brijegu s tri panja. Serežanski stražar uz nju je izostavljen, kao i neki elementi izvan štita, u skladu s tendencijama pojednostavljenja heraldičkih prikaza u drugoj polovici 20. stoljeća općenito.
Suvremeni je gradski grb u današnjem obliku usvojen 1993. te je u skladu sa Zakonom o jedinicama lokalne samouprave, grad dobio odobrenje za njegovu uporabu 1996. Tada je po prvi put usvojena i gradska zastava, bijele boje s tim grbom u sredini.
Osim gradskih grbova, pukovnik Heimer je vrlo slikovito prikazao i razvoj grbova i zastava Bjelovarske, Bjelovarsko-križevačke te suvremene Bjelovarsko-bilogorske županije. Prikazao je i zastave bjelovarskih sokolskih društava iz prve polovice 20. stoljeća te desetak zastava bjelovarskih postrojbi i zapovjedništava iz Domovinskog rata, na koje svi zajedno možemo itekako biti ponosni.
Osim niza podataka i zanimljivosti o našem gradu, pukovnik Željko Heimer istaknuo je i mnoge elemente koji o povijesti i razvoju bjelovarskih gradskih simbola nisu poznati te ukazao na mjesta gdje je potrebno napraviti dodatna istraživanja. Na kraju je pohvalio radove bjelovarskih istraživača kojima se služio, a posebice se zahvalio gospodinu Mladenu Medaru, dipl. arheologu i dipl. povjesničaru umjetnosti (član HAZU) koji mu je ustupio podatke iz svojih opsežnih i stručnih istraživanja.
