Sjećanje na Pavu Jurinu, našeg najvećeg rukometaša
Pavle “Pavo” Jurina (Ledenik kraj Našica, 2. siječnja 1955.), hrvatski trener i bivši hrvatski rukometaš. Rukomet je počeo igrati 1972. god. u RK “Partizan” Našice, gdje ostaje do 1976. kada prelazi u bjelovarski RK Partizan Bjelovar.Igrao je za jugoslavensku reprezentaciju 140 puta. Od velikih natjecanja, značajan je kao sudionik Olimpijskih igara 1980. i 1984.. Na igrama 1980. u Moskvi osvojio je 6. mjesto, odigravši svih 6 susreta i postigavši 33 pogotka (trener Jezda). Iste godine igrao je dva puta za selekciju svijeta, u Dortmunudu i Göeteborgu. 1984. je na OI u Los Angelesu osvojio zlatno odličje. Unatoč teškoj ozljedi leđa (discus hernia), odigrao je svih 6 susreta i postigao 5 pogodaka (trener Pokrajac). Na svjetskom prvenstvu u Dortmundu 1982.godine osvojio je srebrno odličje. 1979. osvaja zlatno odličje na mediteranskim igrama u Splitu (trener reprezentacije Jezdimir Stanković). 1983. osvojio je zlatno odličje na Mediteranskim igrama u Maroku (Casablanca) (trener reprezentacije Branislav Pokrajac). 1977. osvojio je srebrno odličje na studentskom prvenstvu svijeta u Poljskoj (trener rep. Zdravko Malić). S Bjelovarom je osvojio 2 prvenstva Jugoslavije 1977., 1979. i jugoslavenski kup 1976. god. (trener Zvonko Jandroković).
Preminuo je u Bjelovaru, od posljedica srčanoga udara, u 56.godini, 2.12.2011.
Preranom smrću Pave Jurine svjetski, a posebice hrvatski i bjelovarski sport izgubio je velikog čovjeka i dragog prijatelja,
