Već tradicionalno uoči nadolazećih božićnih blagdana, biskup bjelovarsko-križevački Vjekoslav Huzjak izrekao je božićnu poruku koju vam prenosimo u cijelosti:
„Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama“ (Lk 2, 12)
Predraga braćo i sestre u Kristu Isusu!
Riječi su ovo anđela koji je pastirima javio radosnu vijest o rođenju Spasitelja – Krista, Gospodina. Anđelova je prisutnost već navještaj Božje prisutnosti. Ona pastirima, koji predstavljaju ljudski rod, svjedoči o izvanrednosti trenutka u kojem Bog dolazi ususret čovjeku na njemu shvatljiv i razumljiv način. Bog sam se „sakrio“ u znak, tako blizak i drag čovjeku. Tko se na ovome svijetu ne veseli novorođenčetu, novome ljudskome životu, tako dragom i umilnom, tako veličanstvenom u svojoj malenosti i bespomoćnosti, djetetu koje budi u nama toliko strepnje i nade, zahtijeva toliko brige i zauzetosti. A Bog je izabrao upravo taj znak da nam posvjedoči svoju zauzetost za sve ono što je povezano s ljudskim životom ovdje na zemlji. Još i više, u tom znaku On nam je „sakrio“ ono za čim čovjek teži od svojega početnoga pada – spasenje. U tom znaku mi otkrivamo smisao čovjekovoga postojanja, a to je zajedništvo s Bogom u vječnosti, vječni život u Njegovoj blizini.
Znak spasiteljske Božje ljubavi, dijete začeto u utrobi majke, rođeno i povijeno u kolijevci, danas je izloženo tolikim opasnostima i pogiblima. Koliko je u današnjem svijetu, pa i u našem hrvatskom društvu, onih koji u tom znaku ne prepoznaju Boga, već stvar s kojom se mogu poigravati, bojno polje na kojemu se biju bitke za tzv. ljudska prava sve do prava na negiranje i uništenje ljudskoga života. Donose se zakoni koji odgovaraju trendovima i zahtjevima moćnih pojedinaca ili grupa. Otvaraju se rasprave i postavljaju pitanja o tome kada nastaje život i od kojeg je trenutka začeto dijete u utrobi majke osoba. Traže se i daju odgovori koji opravdavaju nesmetano i nekažnjivo manipuliranje ljudskim zametkom. Nije li to apsurd i negacija čovjeka kao razumnoga bića? Ne vodi li to u propast onih kultura i civilizacija koje tako postupaju s ljudskim životom? Crkva nam u svom hodu s čovjekom, već treće tisućljeće, daje vrlo jasne odgovore: od trenutka začeća čovjek ima svoju osobnost i sva prava koja su s time povezana. Katekizam Katoličke Crkve, u broju 1703, jasno uči: „Obdarena duhovnom i besmrtnom dušom, ljudska je osoba na zemlji jedino stvorenje što ga je Bog htio radi njega samoga. Od svoga začeća ona je upućena prema vječnom blaženstvu“.
Svjedoci smo alarmantnih upozorenja demografa koji upozoravaju na ubrzano propadanje nacija koje se bezobzirno poigravaju ljudskim životom. Nažalost, među takve nacije i društva ubraja se i hrvatsko. Sva opravdavanja i obrazloženja vezana za izbjegavanje rađanja djece, povezana s ekonomskim, psihološkim, općedruštvenim i inim razlozima, samo su pokazatelj da u društvu nedostaje nečega bitnoga, a to je ljubav prema životu. Komocija i samodostatnost, standard i želja za uživanjem te neodgovornost današnjeg naraštaja, vodi k zaslijepljenosti materijalnim sve do odbacivanja novoga života koji remeti takav način života i razmišljanja. Paradoks je u tome što čovjek, okrenut sebi i zatvoren u svoj hedonizam, ide sigurnim putem besmisla, dok je uživanje u novom životu i divljenje tom čudesnom daru Božje i roditeljske ljubavi, jedini put koji čovjeka vodi u budućnost ispunjenu nadom, radošću i smislom.
I danas Bog šalje anđela koji nas upućuje na znak u kojem možemo prepoznati neizmjernu Božju ljubav i otkriti pravi i potpuni smisao ljudskoga postojanja. Bog nas zove da stojeći pred jaslicama shvatimo umom i prihvatimo srcem da je u Isusovom rođenju skriveno sve ono što nam treba za dostojan i dostojanstven život na zemlji. Otkrijmo taj dar koji je namijenjen nama! Bog nas poziva da otvorimo vrata svojih osobnih života, kao i prostore cjelokupnoga društvenoga života, koje će On ispuniti svojom Božanskom ljubavlju, a nas prosvijetliti za sadašnjost i budućnost punu radosti i smisla.
Nemojmo si dozvoliti da nam doživljaj Božića ostanu samo blještave reklame, šarenilo ukrasa po ulicama, trgovima i izlozima trgovina, beskrajne šetnje i kupovina po trgovačkim centrima, tzv. „božićni koncerti“ u vremenu Došašća i tome slično. Sve su to stvari koje nas okružuju i koje su prisutne u javnom prostoru, što na neki način pokazuje da je blagdansko raspoloženje i osjećaj za Božić duboko u svijesti našega čovjeka. Ali ako se ostane samo na tome, čovjekovo srce ostaje prazno i jadno, jer sva ona ljepota Božića u kojoj doživljavamo osobni susret s Bogom ostaje mu skrivena. A i čovjek tada ostaje daleko od čovjeka jer u njemu nema topline i radosti susreta, nema želje da usreći čovjeka kraj sebe.
Na kraju, svima vam želim da u znaku s neba, u Novorođenom, Gospodinu našemu i Spasitelju, otkrijete i prepoznate Božju pažnju prema čovjeku, prema svakome od nas. Neka vam Božić bude milosni dar Božji, razdraganost srca i uma, blizina vaših najdražih, utjeha u teškoćama, neka vam podari istinski smisao vašega života. Taj dar radosno dijelimo sa svom svojom kršćanskom braćom u našoj sredini, pravoslavnima i protestantima, kao i sa svim ljudima dobre volje kojima Bog progovara na njima razumljiv način.
Molimo svi zajedno da nas ponese radost i oduševljenje životom kako bismo kao Crkva i narod s više nade hodili prema budućim vremenima.
Sretan vam Božić i blagoslovljena nova, 2017. godina!
