Dobro došli u Novi svjetski poredak!
Je li država u kojoj se zakonski regulira istina, slobodna država? Je li država u kojoj politička elita odlučuje što je ljubav, a što mržnja, slobodna država? Je li država koja kontrolira izražaj i govor svog naroda, slobodna država?
Ne. Država koja ističe slobodu ne bi smjela utjecati na slobodu misli i izražaja svojih građana. Ako to pak čini, jasno je da ta država nije slobodna. To je država koja se boji vlastitih građana, te će svi oni koji odstupaju uskoro biti proglašeni – državnim neprijateljima. To nije sloboda već Novi svjetski poredak u punini.
Je li demokracija uređenje države u kojem svako može reći što misli, ili pak mora misliti kako većina misli?
Je li demokracija poštivanje različitosti, ili pak uklapanje različitosti u jednoličnu masu?
Hoće li država odlučivati i što je pristojno, a što nepristojno?
Hoće li uskoro nastati zakon koji nam donosti obrasce življenja i ponašanja? Pa svi koji odstupaju bit će proglašeni bolesnima?
Ups, takvi zakoni već postoje. ADHD, primjerice, izmišljena bolest za sve koje iskaču iz kalupa. (Priznao sam tvorac bolesti).
Hoćete li uskoro živjeti pod zvonom misaone policije?
Čini se da hoćete, jer vladajuća elita Hrvatske po smjernicama Europske komisije (naravno, sami ni to ne bi znali) sprema represivni zakon koji će vaše riječi, misli ali i informacije staviti pod kontrolu.
Sve pod krinkom slobode, naravno.
Naime, Plenković je dopustio vladi iz sjene kontrolu nad narodom i najavio uspostavu Policije misli i time ispunio proročanstvo velikog proroka Orwella koji je u svom romanu pod nazivom 1984. nevjerojatno opisao današnje vrijeme te uspostavu Ministarstva ‘ljubavi’ koje će se baš kao i kod nas boriti protiv ‘mržnje’.
Misaonom policijom kojoj je u romanu glavni zadatak potpun nadzor i eliminacija svih podanika koji bi mogli predstavljati potencijalnu opasnost po vladajući režim, ministarstvo, kako u romanu tako i sada odlučuje što je istina a što laž, što zla riječ, a što dobra, što zla misao a što dobra, čime ostvaruje nevjerojatnu poziciju moći nad svakim čovjekom, podanikom koji se mora uklopiti ako želi biti – slobodan!
U tu se svrhu u Orwellovu proroštvu, služi konceptom tzv. zlomisli, odnosno “zabranjenih misli” čije je posjedovanje dovoljno da netko stekne status državnog neprijatelja i bude eliminiran. Nije li koncept kod nas nazvan ‘govor mržnje’ nevjerojatno identičan Orwellovoj ‘zlomisli’?
Na raspolaganju su joj ne samo ovlasti nad stanovništvom koje nema nikakvih prava nego i najsuvremenija dostignuća tehnologija i psihologije koja pružaju maksimalni nadzor. Tako je u romanu, ali i u hrvatskoj bližoj budućnosti.
Misaona policija u Orwellovu proroštvu operira pomoću telekrana, odnosno kamera smještenih u stanove članova partije, koji bilježe svaku riječ i gestu koja se kasnije pažljivo analizira. Plenkovićeva misaona policija činit će to vrlo slično, samo preko društvenih mreža odnosno ekrana koje smo sami postavili u svoje domove.
Orwell nadalje opisuje što se dogodi s onima uhvaćenim u zlomisli ili nedozvoljenoj misli. Kada se potencijalni neprijatelji uhite, odvode se u zgrade Ministarstva ljubavi gdje se podvrgavaju mučenju i pranju mozga da bi se od njih iznudila javna priznanja o neprijateljskoj djelatnosti i molbe za milost, čime se eliminira mogućnost da postanu mučenici.
Nevjerojatno je koliko sličnosti Orwellova proroštva s današnjim vremenom ali nekim slučajevima o kojima je hrvatska javnost bila izviještena.
Primjerice, slučaj Marka Franciskovića koji je nakon prijetnje na Facebooku tadašnjem ministru policije Ranku Ostojiću (isti onaj koji sad na TV-u zagovara slobodu govora) prebačen u ludnicu te podvrgnut višemjesečnoj terapiji – mučenju – sve dok nije dokazao da nije lud nego da samo – slobodno ‘misli’?
Je li hrvatska javnost uopće svjesna opasnosti novog zakona kao ostvarenja Orwellove fikcije? Ako nije, bit će uskoro kad zakon počne djelovati i cenzurirati informacije, ali tada, iako će sve biti jasno – bit će kasno.
