Stanja svijesti vlastitog identiteta
Spontani pristup crtanju i bilježenju naizgled nasumičnih motiva – linija, crtica, znakova, polja boje, antropomorfiziranih oblika, figura u pokretu, objekata iz svakodnevnice – jest proces rada sačinjen od sažimanja unutarnje buke slike i stanja svijesti vlastitog identiteta. Figure oslikavaju određenu unutarnju stvarnost i kroz prikaz njihove depersonalizacije ujedno predstavljaju pokušaj rješenja određenog unutarnjeg sukoba pretvarajući ih u zbirke stvaralačkog procesa. Veza između ideje o djelu i materijalizacije te ideje prožeta je zbiranjem misli i aktivacije kreativnog impulsa. Težnja je da se postigne stanje maksimalnog automatiziranog prepuštanja podsvjesnom stvaranju i osvijesti imaginacija u punom smislu riječi kako bi ideja pronašla svoje mjesto unutar slojeva crne boje. Materija i energija slike postoji i formira se u različitim oblicima i motivima, ali one se konstantno transformiraju jedna u drugu te tako primarnom stvaralačkom nagonu pridaju karakteristiku ritualnosti. Djela postaju materijalizacija oponašanja univerzalnih principa dualnosti, akcije i pauze, odnosno stezanja i otpuštanja linije ili motiva.
Fragmentiranje pojedinih kadrova kroz suprotstavljanje prirode različitih materijala koji svojom kvalitetom određuju njen daljnji tijek, isprekidano je drugim, meni zanimljivim vizualnim elementom – nizanjem slova, odnosno teksta. Slovo kao grafički i likovni element služi kao svojevrsni produžetak intuitivne težnje za stvaranjem novog impulsa unutar slike. Pisanje teksta unazad, zrcalno, zdesna ulijevo dio je procesa poigravanja vlastitom percepcijom i daje konačnu potvrdu oslobođenju misli dok istovremeno nudi zaštitu od onoga koji ih pokušava pročitati. Misli istovremeno i nestaju na platnu nudeći pritom onome koji ih gleda mogućnost vlastite refleksije na nematerijalno. U konačnici, istovremena potreba za predstavljanjem misli i njihovim poništavanjem opisuje jedan od temeljnih sukoba unutar čovjeka odnosno primarni dualitet ljudske prirode.
Kratki životopis Petre Šabić
Rođena je u Zagrebu 19.5.1995. i studentica je završne godine diplomskog studija Likovna kultura (smjer: nastavnički, usmjerenje: slikarstvo). Pohvaljena je od Akademijskog vijeća Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu za uspješan rad u akademskoj godini 2016./2017 i iste akademske godine ubrojena je u 10 % najuspješnijih studenata diplomskog studija. Radila je na organizaciji i izvođenju brojnih likovnih i kreativnih radionica namijenjenih različitim dobnim skupinama sa naglaskom na praćenje kreativnog procesa kod djece i mladih. Dobitnica je Rektorove nagrade 2017./2018. godine za projekt Ciklus kreativno-umjetničkih radionica UMMA – umjetnička mama u suradnji sa Dječjim domom Zagreb i štićenicama Majčinskog doma Zagreb. Sudjelovala je u brojnim likovnim akcijama na otvorenom, skupnim i samostalnim izložbama (Galerija Šira, Zagreb; Lauba, Zagreb; Izložba na cesti 2018., Zagreb i druge), a trenutačno su u pripremi izlaganja u Zagrebu i Karlovcu.
