Hrvatski ratni plakat
1991. -1995.
Paralelno s izvođenjem ratnih operacija u otvorenoj agresiji na Hrvatsku (ljeto-jesen 1991.), Srbija i JNA sustavno su izvodile različite promidžbeno-psihološke djelatnosti kojima su širile nesigurnost i paniku među stanovništvom kako bi slomile moral i obezglavile hrvatske oružane snage. Također, Hrvatsku su pred svjetskom javnošću optuživali za fašizam, pokušavajući opravdati agresiju i prikazati je kao nužno, legalno i legitimno djelovanje radi zaštite srpskog stanovništva i uspostave mira. Zbog toga se, poglavito nakon masovnih razaranja, progona i ubojstava, javila potreba za opsežnim informiranjem kako bi se suzbila neprijateljska promidžba i svijet upoznao s upravo genocidnom naravi velikosrpske agresije. Tako su, pored elektroničkih medija (radija i televizije), koji najbrže i najlakše posreduju informacije, masovno korištena i grafička sredstva. Uz oglase, proglase i letke, i plakati su zbog mogućnosti jasnog i konciznog predočavanja aktualnih događaja i ideja bili neizostavan način komunikacije i dijelom ondašnjeg svakodnevnog okoliša.
Analizom plakata, u prvom redu sadržaja njihovih poruka – kome su upućene, koje ciljeve žele ostvariti i u koje svrhe – provedena je njihova tematska podjela. Tako, na početku agresije, Europa i svijet zaokupljeni Zaljevskim ratom i raspadom Sovjetskog Saveza, ali i pod utjecajem srpske propagande, nisu poduzeli mnogo kako bi zaustavili ovaj nepravedni i osvajački rat. Zbog toga se hrvatski ratni plakati u početku više obraćaju europskom i svjetskom javnom mnijenju nastojeći ih upoznati s tijekom rata u Hrvatskoj, upozoriti na posljedice velikosrpske agresije i potaknuti na akciju kojom bi se zaustavila.
Izostankom brze međunarodne diplomatske akcije koja bi zaustavila rat, Hrvatska će u srazu s dalekom nadmoćnijim agresorom ubrzano ustrojavati vlastite oružane snage i nastojati sve društvene snage aktivirati u obrani napadnute domovine.
Ova nastojanja potpomogli su i plakati, i njihove poruke namijenjene hrvatskoj javnosti uglavnom su mobilizacijskog karaktera. Pozivale su na izravno uključivanje u obranu pristupanjem postrojbama Hrvatske vojske, ali i na različite kulturne, gospodarske i sportske priredbe organizirane u dobrotvorne svrhe, gdje je sav prihod bio namijenjen za pomoć Hrvatskoj vojsci, prognanicima, ratom stradalim krajevima ili djeci i obiteljima poginulih branitelja. Također, veći broj plakata svojim je porukama nastojao ojačati samopouzdanje i hrabrost hrvatskih branitelja te moral cijelog društva.
Hrvatski ratni plakati ne nastaju programirano u okviru jednog snažnog i organiziranog promidžbenog stroja koji nadzire i unaprijed prokušanim tehnikama podilaženja i zavođenja kreira zbivanja, već prije svega, kao spontani odgovor na agresiju i njene zastrašujuće i nedopustive posljedice. U njihovoj izradi sudjelovali su mnogi poznati hrvatski dizajneri, fotografi i likovni umjetnici. Sjedinjujući estetske i likovne kriterije umjetničkog djela te snagu i uvjerljivost autentičnog dokumenta, svojom idejom, inovativnošću, primjerenim suodnosom tekstualnog i slikovnog dijela, ravnotežom bitno – nebitno, hrvatski ratni plakati zadovoljavaju kriterije imanentne plakatnom načinu izražavanja i njihove poruke posjeduju iznimnu dojmljivost i sugestivnost.
Hrvatski ratni plakati, pored toga što su se mnogi svojom izražajnošću urezali u kolektivnu memoriju, posjeduju i snagu autentičnog dokumenta iz kojih se iščitava gotovo kronologija ratnih zbivanja i stradanja. Oni su omogućili da mnoge istine o borbi Hrvatske vojske i policije, patnji prognanika i zločinima velikosrpskog agresora na najizravniji način prodru u svijet te su bili potpora ukupnoj hrvatskoj političko-diplomatskoj akciji na pridobivanju svjetskog javnog mnijenja za pružanje političke, moralne i materijalne pomoći hrvatskoj državi, njenoj demokraciji i neovisnosti.
Također, svojim su jasnim aktualnim i sugestivnim porukama jačali moral te mobilizirali i integrirali pojedince i sve slojeve društva u obrani napadnute domovine. Pritom one po svom sadržaju nisu bile agresivne, ratno-huškačke i osvetoljubive, nego su bile usredotočene na zaustavljanje rata, promicanje prava Hrvatske na slobodu i neovisnost te ljubav prema domovini.
Marijo Reljanović
