Piše: Irena Dujmušić
Najviši sud Europske unije presudio je da sudovi EU mogu razmatrati je li cijepljenje dovelo do razvoja bolesti čak i kada za to nema znanstvenih dokaza.
Odluka je donesena u lipnju 2017. godine, nakon francuskog slučaja poznatog pod inicijalima J.W., odnosno osobe koja je imunizirana protiv hepatitisa B krajem 1998. godine. Nakon otprilike godine dana, gospodinu J.W. dijagnosticirana je multipla skleroza. Godine 2006. on i njegova obitelj tužili su proizvođača cjepiva Sanofi Pasteur kako bi nadoknadili štetu koju su pretrpjeli zbog cjepiva. Na žalost, J.W. je umro je 2011. godine.
Francuski žalbeni sud presudio je da nema uzročne veze između cjepiva protiv hepatitisa B i multiple skleroze, i slučaj je odbačen. Pretražene su brojne studije i nije pronađena nikakva veza između hepatitisa B i multiple skleroze. Nakon toga, slučaj je završio na najvišem sudu Europske unije, gdje je donesen zaključak da se unatoč nedostatku znanstvenog konsenzusa o tom pitanju, cjepivo može smatrati neispravnim ako postoje “konkretni i dosljedni dokazi”, uključujući vrijeme između primjene cjepiva i razvoja bolesti, prethodnog zdravstvenog stanja pojedinca, nedostatka bilo kakve obiteljske povijesti bolesti i značajnog broja prijavljenih slučajeva bolesti koje se javljaju nakon cijepljenja.
U svojoj službenoj izjavi, sud je objavio da bi takvi čimbenici mogli dovesti nacionalni sud do zaključka da je “primjena cjepiva najvjerojatnije objašnjenje” za razvoj neke bolesti i da “cjepivo stoga ne nudi sigurnost koju osoba ima pravo očekivati”. O francuskom slučaju nije donesena konkretna odluka.
Naravno, znanstveni autoriteti i zagovornici cijepljenja nisu ovu odluku dočekali s oduševljenjem, smatrajući kako odluka nije utemeljena na znanstvenim činjenicama. No zanimljivo je reći da pri tome nisu istaknuli kako postoji ogromna količina znanstvenih dokaza koji upozoravaju da cjepiva nisu ni sigurna ni učinkovita, što je upravo ono što zabrinjava. Sve je veći broj ljudi, ali i stručnjaka koji upozoravaju da je cijepljenje potrebno no da se to pretvorilo u pravu noćnu moru, zbog profita se nemilice izbacuje sve više cjepiva, koja sadrže opasne i štetne sastojke i pri tome se cijepljenje provodi na silu, bez mogućnosti vlastitog odabira, bez dovoljno informacija o mogućim posljedicama te se u organizam cjepiva unose na neprimjeren način.
Pitanje je – nalazi li se Svjetska zdravstvena organizacija u sukobu interesa kada se pod motom brige o čovječanstvu fokusira isključivo na činjenice koje pogoduju boljitku farmaceutskih industrija? Podsjetimo se, u ožujku 2017. su potvrdili svoje stajalište da su cjepiva sigurna i da je “većina reakcija na cjepivo obično manja i privremena”. Imamo li mi ljudi, kao krajnji korisnici, pravo na sve dostupne informacije i pravo da na osnovu njih samostalno odlučujemo o svom tijelu?
About the Author
