Pojam kriza srednje dobi označava unutarnja psihička previranja i iznenadne promjene u osobnim ciljevima i načinu života. Promjene u doživljavanju i ponašanju javljaju se uslijed pojačane svjesnosti o starenju, slabije fizičke snage ili subjektivnog dojma zatočenosti u ograničavajućim ulogama, koje osoba ranije nije zamišljala takvima. Znanstvenici upućuju na to da je srednja dob jedna od normalnih razvojnih faza koja, u širem smislu, nastupa između 35. i 65. godine života i koja, kao i sve ostale prijelazne faze, dovodi do osobnog rasta.
Iako istraživanja pokazuju da srednja dob nije jednako stresna za sve ljude te, čak štoviše, da svega 10 % američkih muškaraca izvještava o krizi, ovaj je pojam uvelike zastupljen u popularnoj kulturi i medijima. Zbog čega je naglasak na stresu umjesto na prijelazu i razvoju? Sociolog, Barry Glassner navodi da društveni komentatori i mediji, nastojeći prodati informacije, šire moralnu paniku i time razvijaju kulturu straha. Nepostojanje jasnog mjerila uspjeha u pojedinom životnom razdoblju, kao ni same definicije uspjeha, može dovesti do osjećaja neminovnosti krize, čak i kad sve u životu ide po planu.
Ono što ljudi čuju i pročitaju može u jednakoj mjeri kao i osobna iskustva utjecati na doživljavanje svijeta. Tako se u nekim istraživanjima pokazalo da su osobe koje su vjerovale da su proživjele krizu srednjih godina davale školske opise krize na kakve su vjerojatno naišle u literaturi. Nadalje, tzv. baby-boom generacija predstavlja veliko tržište koje, konzumirajući ovakve sadržaje, pokušava tako objasniti vlastita iskustva. Ljudi su skloni precijeniti rizik od nastupa krize i prenaglasiti stresnost srednje dobi, u odnosu na ostala životna razdoblja.
Osim toga, od vremena kada je kanadski psiholog i psihoanalitičar, Elliott Jaques, skovao pojam „krize srednje dobi“ (1965.) do koje dolazi uslijed povećane svjesnosti ljudi u toj dobi o približavanju smrti, ljudski se vijek ponešto produžio. Istovremeno je i socijalni sat, odnosno, vremenski raspored važnih životnih događaja koji nameće društvo, postao fleksibilniji, što je dovelo do raznovrsnijih iskustava osoba iste kronološke dobi. Tako rana odrasla dob nije više ključna dob za roditeljstvo, a četrdesete i pedesete nisu nužno razdoblje za ustaljenje obiteljskog života ili učvršćenje profesionalnog puta. Te promjene utjecale su na percepciju srednje dobi kao i toga kada ona počinje, a kada završava.
Nadalje, unatoč ustaljenom vjerovanju da muškarci češće doživljavaju krizu srednje dobi, istraživanja pokazuju da je ona u jednakoj mjeri zastupljena i kod muškaraca i žena.
RAZLIČITOST ISKUSTAVA U SREDNJOJ DOBI
Prikaz srednje dobi prilično je zahtjevan zadatak, s obzirom na brojnost faktora koji dovode do različitih životnih iskustava.
Osobe usmjerene na ostvarenje ciljeva doživljavaju srednju dob razdobljem inventure, tijekom kojeg propituju što je dosad postignuto i što još preostaje za obaviti.
Ujedno, mnoge osobe iste kronološke dobi nalaze se u različitim životnim fazama u pogledu društvenih, obiteljskih ili radnih uloga i odgovornosti. Primjerice, netko u dobi od 40 godina može po prvi put postati roditelj, dok netko drugi iste dobi može imati odraslu djecu i unuke, a netko može odlučiti da neće imati djecu. Očito je da ovakvi različiti životni putovi utječu na samopoimanje i iskustva u srednjoj dobi.
Osobe nižeg socioekonomskog statusa tipično izvješćuju o ranijem nastupu srednje dobi. Razlog tome može biti slabija dostupnost zdravstvene skrbi te lošije zdravlje, zatim ranija tranzicija u životne uloge djeda i bake ili npr. ranije umirovljenje.
Nadalje, srednja se dob s jedne strane povezuje s kompetentnošću, odgovornošću, znanjem i moći, a s druge strane s plafonom i krizom. To je tzv. paradoks srednje dobi, koji ukazuje na to da osoba može biti na ‘vrhu svijeta’ i istovremeno se suočavati s krizom i previranjem. Većina se ljudi nalazi negdje u sredini i ne doživljava niti vrhunac niti krizu. Isto tako, ljudi u pojedinim životnim domenama mogu iskusiti uspjeh i zadovoljstvo (npr. obitelj), a u drugima gubitke (npr. zdravlje ili posao).
Novija istraživanja pokazuju da su uobičajeni okidači kriza veliki životni događaji kao npr. bolest, razvod, gubitak posla i sl., što nije nužno povezano sa srednjom dobi. Što se osobina ličnosti tiče, osobe s izraženijim neuroticizmom vjerojatnije će i u srednjoj dobi doživjeti krizu.
TEORIJSKA OBJAŠNJENJA
Carl Jung često je prvi dio života opisivao kao „jutro života“, dok je drugu polovicu nazivao njegovim „poslijepodnevom“. U drugom dijelu života ljudi se vode drugačijim ciljevima, nego u prvom dijelu. Slobodni su posvetiti se sebi i istraživati nove uloge u obitelji, društvu i zajednici. Također, mogu osvijestiti i razvijati dijelove sebe koji su bili zapostavljeni u prvoj polovici, kao npr. femininu ili maskulinu stranu svoje osobnosti, neke karakteristike ličnosti (npr. asertivnost), životne putove koji dotad nisu bili realizirani i sl.
Prema teoriji psihosocijalnog razvoja Erika Eriksona, glavna tema 7. faze razvoja, koja nastupa između 35. i 65. godine života, jest generativnost nasuprot stagnaciji. Generativnost pretpostavlja okupiranost ostavljanjem traga na svijetu, u smislu brige za nove naraštaje, njihovo vođenje i usmjeravanje. Pritom se ne misli samo na podizanje vlastite djece, već i prenošenje vrijednosti na mlađe generacije, mentoriranje mladih suradnika i davanje doprinosa društvu kroz različite oblike djelovanja. Briga i staranje za druge te ljubav prema čovječanstvu ključ su psihičke dobrobiti u srednjoj dobi. U suprotnom, ljudi doživljavaju stagnaciju, preokupirani su sobom, žale zbog prošlih odluka i osjećaju gubitak smisla, što dovodi do krize srednjih godina.
Psihijatar George Vaillant pronašao je potporu Eriksonovoj teoriji te je formulirao dvije dodatne podfaze koje se odnose na učvršćenje karijere i razvoj uloge „čuvara značenja“, a koje se javljaju u srednjoj dobi.
ASPEKTI PROMJENA
Unatoč mogućem opadanju pojedinih kognitivnih funkcija (brzina procesiranja, radna memorija), iskustvo u srednjoj dobi omogućuje kompenzaciju tog opadanja. S druge strane, verbalno pamćenje kao i vokabular, induktivno zaključivanje i prostorna orijentacija u ovom su razdoblju na vrhuncu.
Iako longitudinalne studije ukazuju na konzistentnost karakteristika ličnosti tijekom života, umjerene promjene uočavaju se u povećanju ugodnosti u komunikaciji s drugima tijekom vremena, opadanju otvorenosti za nova iskustva i neuroticizma te savjesnosti koja dostiže vrhunac u srednjoj dobi.
Visoko razvijena samosvijest i osobni identitet olakšavaju suočavanje s fizičkim promjenama i stresom proizašlim iz društvenih odnosa u srednjoj dobi.
Znanstvenici se slažu da dobri socijalni odnosi čine glavni faktor psihičke dobrobiti u srednjoj dobi. Osobe u toj dobi obično čine tzv. sendvič generaciju, koja s jedne strane skrbi za vlastitu djecu, a s druge strane za vlastite roditelje. Djeca im mogu biti mala, ali i već odrasla pa se susreću i s tzv. sindromom praznoga gnijezda kada djeca odlaze od kuće, a oni postaju djedovi i bake. Neki se suočavaju s povratkom djece kući npr. nakon završetka studija ili rastave braka (tzv. bumerang djeca). Osobe koje imaju djecu doživljavaju više razine stresa od osoba bez djece, ali i više razine psihičke dobrobiti te postižu osjećaj generativnosti. Kada djeca odrastu, ljudi procjenjuju u kakve su se osobe djeca razvila, a ta procjena utječe na ocjenu vlastitog života, kao i na zadovoljstvo životom.
Radna uloga jedna je od glavnih životnih uloga u ovoj dobi. Ona uvelike određuje identitet osobe te utječe i na intelektualno funkcioniranje. S jedne strane, osobe u ovoj dobi mogu doživjeti vrhunac svoje karijere, no s druge strane mogu se osjećati profesionalno nerealizirano. Također, mogu biti izložene različitim financijskim pritiscima uvjetovanim stanovanjem, brigom za djecu, troškovima liječenja, školarinama, pozajmicama članovima obitelji, troškovima domova za umirovljenike i dr.
Na zdravlje i fizičke promjene uslijed starenja utječu faktori kao što su naslijeđe, prehrambene i druge životne navike tijekom ranijeg života i srednje dobi. Isto tako, navike u srednjoj dobi utječu na zdravstvene ishode u starosti. Stoga postoji velika mogućnost osobne kontrole rizičnih faktora za zdravlje kao što je pušenje, pijenje alkohola, loša prehrana, prekomjerna tjelesna težina, fizička neaktivnost i sl.
KAKO SE NOSITI S TRANZICIJOM
Zdravom starenju najviše pridonose faktori na koje ljudi mogu sami utjecati, kao što je životni stil, socijalna povezanost i stav prema starenju. U nastavku teksta navedeno je nekoliko savjeta za bolju kvalitetu života u srednjoj dobi.
Napravite „inventuru“ dosadašnjeg života, odnosno promislite o ranije zacrtanim ciljevima i ostvarenim postignućima. Pritom je važno prisjetiti se pozitivnih ishoda, kao što su osnivanje obitelji, podizanje djece, zadržavanje posla, uspješno nošenje s teškoćama. Osvješćivanje pozitivnih ostvarenja u životu osnažuje osobu i omogućuje joj da uoči povoljne aspekte povremenih teških situacija i općenito te situacije doživi više kao izazov, a manje kao prepreku. Moć, novac i javni uspjeh nisu nužno mjerilo uspješnosti. Razmislite i o tome što dalje u životu želite i možete postići te si u tom smjeru i postavite ciljeve.
Prije nego što se u životu pojavi potencijalni „okidač“ krize (npr. problemi sa zdravljem, slab društveni život, neplanirana promjena posla i sl.), razmislite na što možete utjecati i, u skladu sa svojim interesima i potrebama, poduzmite korake da se učinak tih okidača ublaži.
Budući da se i vaš partner/-ica vjerojatno susreće sa sličnim izazovima srednje dobi, njegujte partnerski odnos kako bi se on razvijao zajedno s vama kao pojedincima i kako bi iz njega crpili snagu za nošenje s promjenama.
Njegujte i druge socijalne odnose koji su vam važni. Prijatelji koji vas prihvaćaju kakvi jeste i s kojima osjećate bliskost, izuzetno su vrijedni. Stoga je u redu prekinuti neka stara prijateljstva i uspostaviti nova.
Jačajte i obiteljske odnose. Revidirajte odnos s djecom na način da ga doživite kao odnos s odraslom, zrelom osobom u kojem ćete zauzeti novu perspektivu i napustiti eventualne stare sukobe ili zamjeranja. Kvalitetan i uvažavajući odnos s djecom također je važan za osjećaj dobrobiti u ovom razdoblju.
Optimizirajte svoje zdravlje brinući se za svoje tijelo putem pravilne ishrane i vježbanja. Dozvolite svom organizmu da dobije dovoljnu količinu odmora i sna. To će općenito dovesti do veće vitalnosti i boljeg raspoloženja.
Proširite dijapazon načina suočavanja sa stresom, kao što je vježbanje, joga, meditacija, čitanje, razgovor s bliskom osobom itd.
Također, zadržite fleksibilno gledište na različite životne situacije. Ako se zateknete da ne možete pronaći niti jedan pozitivan aspekt situacije u kojoj ste se našli, izazovite sami sebe i pokušajte pronaći dokaze da je vaše gledište točno, jer je moguće da se radi o vašoj subjektivnoj interpretaciji danih okolnosti. Dosjetite se i drugih mogućih viđenja te situacije i pronađite dokaze i za to. Razmislite i o tome koliko je vaše negativno gledište korisno za konstruktivno razrješenje problema i ostvarenje povoljnih ishoda za vas.
Ako osobu muče nerazriješena obiteljska pitanja, traume iz djetinjstva, problemi sa samopoštovanjem i teškoće u socijalnim odnosima, korisno je razmotriti psihološko savjetovanje, kako se ti problemi u ovom razdoblju preispitivanja sama sebe ne bi pogoršali.
Autor: Mina Đorđević
Izvor: Istraži Me
