Diana Topčić-Rosenberg: KATASTROFALNI SMJER

Amsterdamska koalicija je u nekoliko prilika naglasila da svojom glavnom zadaćom smatraju borbu protiv korupcije, netolerancije i primitivizma te da se nadaju naprednijoj, slobodnijoj i prosperitetnijoj Hrvatskoj.

Intervju 

Diana Topčić-Rosenberg, aktivistica za dječja prava, jedna od dvanaest kandidata Amsterdamske koalicije za europarlamentarne izbore

U Hrvatskoj je svako peto dijete u riziku od siromaštva

U dosadašnjem radu, kao čelnica udruge Adopta i u ulozi pomoćnice ministrice za socijalnu politiku i mlade, uvijek ste u temi prava djece, a to svakako nije baš prisutna tema u ovoj kampanji. Pravobraniteljica za djecu je nedavno pozvala kandidate za Europski parlament da se deklariraju kao Prvaci prava djece. Što mislite o tome?

-U Europskoj uniji bi trebalo biti svejedno da li se neko dijete rodi u Bjelovaru, Rijeci ili Amsterdamu, ali tome nije tako. U Hrvatskoj je svako peto dijete u riziku od siromaštva, a osobito su u ranjivom položaju djeca s poteškoćama u razvoju, djeca u prometno izoliranim područjima, djeca koja ne odrastaju s roditeljima, djeca izložena nasilju i djeca romske nacionalnosti. Djeca su budućnost i Hrvatske i Europe, a mi se njima bavimo samo kada prikupljamo sredstva za poklone djeci u domovima ili kada pročitamo neku tragičnu priču u medijima.
Ja sam se odmah, na početku kampanje, deklarirala kao Prvakinja prava djece (Child Rights Champion). Time sam obećala da će djeca imati glas u Europskom parlamentu u okviru Međugrupe za prava djece te da će zajedno s udrugama civilnog društva sudjelovati u razvoju politika za djecu, ali i prioritetima korištenja EU fondova. Djeca su budućnost Hrvatske i neprihvatljivo je da u 21 stoljeću oko 25 miliona djece u EU odrasta u siromaštvu. Vlada u Programu reformi 2019 navodi borbu protiv siromaštva kao jedan od prioriteta, a njome se namjerava boriti putem dodjele humanitarne pomoći i deinstitucionalizacije ustanova za skrb prema djeci.

Hrvatska svakodnevno krši pravo djece . . .

Kako će to pomoći?

-Hrvatska svakodnevno krši pravo djece na uključivo obrazovanje jer naše škole nisu ekipirane s dovoljnim brojem stručnih radnika koji bi pružali pomoć i podršku djeci. Individualizirani programi se često ne primjenjuju , djeca s invaliditetom nemaju pristup školama često zbog neadekvatnih prilaza, neprilagođenih toaletnih čvorova i sportskih dvorana. Pomoćnike u nastavi i dalje financiramo iz EU fondova, a ne razmišljamo o tome da se ESF koristi za uspostavu i testiranje novih modela, a ne kao zamjena za nacionalna sredstva. Ugovaranje novih socijalnih usluga kasni više od godinu dana, a i kada budu ugovorena, nema garancije da će novouspostavljene usluge postati dio sustava nakon završetka financijskog okvira.
Sve ovo je primjer kratkoročnog promišljanja i nedostataka vizije, ali i nedovoljne odgovornosti za djecu i za zemlju kojom se upravlja.. Zabrinjavajuće je da se, od gotovo 400 kandidata, svega nas pet odredilo kao Prvakinje prava djece. I sve smo žene! To mnogo govori koliko i kome su djeca prioritet u Republici Hrvatskoj!

Veliki odljev mladih u druge zemlje EU

Premijer je prema Europi išao s inicijativom za potporu s europske razine zemljama koje imaju negativni prirodni priraštaj, među kojima je i Hrvatska. Ministrica Murganić najavila je naknadu za roditeljski dopust za drugih šest mjeseci korištenja (povećava se od 1. travnja 2020. sa sadašnjih 3990 na 5600 kuna). Jesu li značajne ministričine mjere u smislu demografskog oporavka? Kako GLAS vidi rješenje tog problema?

-Europa je stari kontinent sa stanovništvom koje stari. Hrvatska ima slične karakteristike prirodnog prirasta kao i većina EU, ali povrh toga i veliki odljev mladih u druge zemlje EU. Potporu s EU razine za zemlje s negativnim prirodnim priraštajem bi, po tom principu, trebale dobiti većina EU zemalja, što je besmisleno. Zemlje koje vode aktivne demografske politike su uključile imigracijsku politiku, koju Hrvatska odbija učiniti, jer se bojimo svega što je drugačije. Osim imigracijske politike, kojom smo se trebali početi baviti prekjučer, trebamo početi donositi stvarne reforme koje bi Hrvatsku učinila investicijski zanimljivom. Investicije bi pak, potaknule gospodarski rast, koji bi potom počeo stvarati klimu u zemlji u kojoj bi ljudi željeli ostati ili dolaziti.
Kada smo već u ovoj demografskoj situaciji, ne možemo sav teret odgovornost roditeljstva prebaciti na žene. Naime, usprkos mogućnosti korištenja očinskog dopusta, u RH svega oko 2% očeva koristi očinski dopust. Istraživanja su pokazala da se zbog kućanskih poslova i roditeljstva gotovo 30% žena odriče stručnog usavršavanja i poslovnih putovanja, a oko 22% žena odustaje od napredovanja. Postoji stigmatizacija žena od strane poslodavaca te ih rjeđe zapošljavaju na odgovornije poslove.

Izmjena Zakona o rodnim i roditeljskim potporama

Koji je odgovor i kako je to negdje drugdje u svijetu?

-Kao odgovor na neravnomjernu zastupljenost žena na tržištu rada, ali i kao putokaz za promjenu odnosa odgovornosti prema ulozi roditelja, GLAS je predložio izmjenu Zakona o rodnim i roditeljskim potporama, kojim omogućuje 10 dana očinskog dopusta u prvih 70 dana nakon rođenja djeteta, kako bi od samog početka očevi sudjelovali u brizi za dijete. Prijedlog uključuje i obvezni dio roditeljskog dopusta koje koriste očevi. Slični pristup u Švedskoj je doveo do znatnog povećanja stope nataliteta, ujednačavanje prihoda žena i muškaraca ali i do promjene kvalitete odnosa između djece i očeva. Naime, očevi su prepoznali koliko je dragocjeno vrijeme koje provode s djecom u prvoj godini života, u stvaranju povjerenja djece prema njima te su počeli više sudjelovati u brizi za djecu kada su bolesna, u pomoći u učenju i rješavanju dječjih problema.

U Hrvatskoj vlakovi voze barem dvostruko duže nego prije 20 godina

Tijekom kampanje mnogo govorite o prometnoj povezanosti. Imamo vrlo razvijene prometnice. Što je još potrebno učiniti?

-Dobra prometna povezanost je preduvjet ujednačenog razvoja. Međutim, to ne podrazumijeva samo cestovnu povezanost. To su shvatile i zemlje u Africi, gdje se moderniziraju željezničke pruge kako bi brzinu od 160 km na sat zamijenile brzinom od 320 km/sat. U Hrvatskoj, članici EU, 2019.godine vlakovi voze barem dvostruko duže nego prije 20 godina. U Velikoj Britaniji ulažu 50 milijardi funti u uspostavu ultra brzih vlakova koji će se kretati brzinom od 362 km/sat kako bi povezale jug zemlje sa sjeverom.
Za Hrvatsku bi to značilo da ljudi mogu živjeti u Gospiću i za 30 minuta biti na radnom mjestu u Rijeci, ali i da bi učenici iz Bjelovara za 20 minuta bili u bilo kojoj srednjoj školi u Zagrebu. Ultra brzi željeznički prijevoz je preduvjet za investicije i ekonomski razvoj regija poput Slavonije, koje su sada slijepo crijevo Hrvatske, ali i Europske Unije. Teško će se naći investitori koji će ulagati u razvoj pojedine industrije u prostore koji su prometno izolirani i u kojima nema radne snage. Moderni, ultrabrzi željeznički prijevoz bi omogućio ne samo brzi i ekološki prihvatljiviji prijevoz roba, već i dnevne migracije umjesto trajnih emigracija. Građani bi mogli birati gdje žive, a gdje rade, a za putovanje ne bi trebalo više od sat vremena.
Iz tih razloga GLAS promatra prometnu povezanost i ulaganje u moderni ultrabrzi željeznički promet kao neophodnu investiciju za ujednačeni razvoj ali i ujednačenu kvalitetu života u Hrvatskoj i u EU.

Razlike su velike

Godinama ste živjeli izvan Hrvatske, od Sjedinjenih Američkih Država . . . do Južnog Sudana. Kako vam je bilo vratiti se u Hrvatsku? Kakav je život kod nas u usporedbi sa, na primjer, Velikom Britanijom?

-Razlike su velike. Za početak, cijela Hrvatska po broju stanovnika stane u pola Londona, što je možda dobra ilustracija odnosa veličina. U Velikoj Britaniji je normalno da putujete na posao i s posla sat ili sat i pol, ali prometne veze su izuzetno dobre. Ljudi biraju mjesta stanovanja i prema blizini dobrih škola, a kvalitetu škola procjenjuju prema javno dostupnim izvještajima o postignućima pojedine škole. Ima više kriterija, od kojih je uspjeh djece samo jedan. Sve škole su podložne inspekcijama, čiji izvještaji se javno objavljuju. Svako izvješće sadrži i preporuke za napredak, a ravnatelji škola dobivaju stimulaciju na plaće ako se škola kojom upravljaju pomakne naprijed na ljestvici kvalitete. Razredi su veliki. oko 30 djece u razredu, s jednom učiteljicom ili učiteljom. Učitelji ne prate djecu tijekom cijelog osnovnog školovanja, nego jedna učiteljica uči prve razrede, druga druge i tako redom. Udžbenika nema za osnovnu školu, a učitelji imaju mogućnost biranja što će koristiti da bi obradili pojedina područja. Škole organiziraju dane otvorenih vrata, kako bi se predstavili roditeljima. Pozivaju ih da učestvuju u radu škole da tijekom nastave pomažu djeci da uče čitati, da im predstavljaju razne profesije, da sudjeluju u školskim izletima, prikupljaju sredstva za projekte škole. Škola je mjesto susreta zajednice i taj dio mi nedostaje u Hrvatskoj.
Ključna razlika, međutim, je u povjerenju u institucije i vrednovanje znanja. U Velikoj Britaniji je nazamislivo da posao ili mogućnost napredovanja ovisi o stranačkoj iskaznici ili da bi netko uopće posumnjao da je sudačka odluka rezultat utjecaja Vlade.
S druge strane, Južni Sudan je jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta. Tamo sam susretala siromaštvo koje je kod nas nezamislivo, ali i nevjerojatnu upornost i optimizam ljudi koji žele bolji život sebi i svojoj obitelji, usprkos okolnosti koje su se urotile protiv njih. Vrućina je za nas nesnosna. Tjedan dana po dolasku sam doživjela toplotni udar i tek tada shvatila da živa na termometru ne ide dalje ne zato jer nije toplije, nego jer je dosegla maksimum. Sudan me je, kao nijedna druga zemlja, naučio poniznosti i zahvalnosti na svemu što uzimamo pod zdravo za gotovo, samo time što smo rođeni u Europi.

Građani će to prepoznati!

I na kraju, zašto ste se odlučile početi baviti politikom?

-Više nema medija koji ne piše o katastrofalnom smjeru u kojem ova zemlja ide. Tome ne svjedoče samo puni autobusi ljudi koji se sele u druge zemlje, već i opća apatija koja je zahvatila one koji ostaju. Ponekad se ta apatija mijenja u ogorčenost ili agresiju. Odlučila sam da ću nezadovoljstvo usmjeriti na stvaranje nečeg konstruktivnog. Bavljenje politikom nije jednostavno, jer ono ne uključuje samo izradu zakonskih prijedloga ili sudjelovanja u političkoj kampanji. Bavljenje politikom znači i osobno izlaganje javnosti, otvaranje svoje privatnosti svijetu koji nije uvijek dobrohotan . U početku sam bila zatečena ponekim neugodnim komentarom. Sjećam se jednog gdje je netko napisao da sam čifutska strankinja, ili drugog da sam neobrazovana. I jedno i drugo ne mogu biti dalje od stvarnosti pa sam se osvrtala da vidim da li postoji netko iza mene, kome su ti komentari upućeni. Sada više ne reagiram, valjda i to dođe s praksom (smijeh). Oduševljena sam susretima sa ljudima u raznim dijelovima Hrvatske. Shvatila sam da obožavam razgovore s građanima, osobito na tržnicama. Mislim da je najveća pogreška ne pokušati mijenjati svijet oko nas i sudjelovati. Ekipa u i oko GLAS-a je pozitivna, svi ulažemo veliki trud i puno našeg osobnog vremena. To daje vjetar u leđa i nadu da će građani to prepoznati.

Foto-raport s predstavljanja kandidata u Bjelovaru:

 

Autor: urednik

Podijeli ovaj članak
468 ad