Koračanje u nepoznato na bjelovarskom korzu

Kako je to ploviti kroz dan bez oslanjanja na vlastite oči i koliko u tom trenutku značite onome pored sebe? Bjelovarski je korzo jučer poslužio kao jedinstvena platforma za traženje odgovora na ova pitanja. Udruga slijepih Bjelovar tamo je, uz pomoć simulacijskih naočala i povezâ za oči, sugrađanima ponudila neprocjenjivo iskustvo – kratak ulazak u svijet u kojem umjesto očiju prostorom upravljaju bijeli štap, sluh i apsolutno povjerenje u vodiča.

Cilj ove akcije, organizirane povodom Svjetskog dana vida i Međunarodnog dana bijelog štapa, bio je demantirati predrasude i potaknuti empatiju kroz izravno proživljavanje izazova s kojima se slijepe i slabovidne osobe susreću u obrazovanju, kretanju pa sve do naizgled jednostavnih kućanskih poslova poput kuhanja.

Test povjerenja od 60 minuta
Posebnu pažnju privukla je Utrka povjerenja. Tijekom jednosatnog izazova, parovi su u timskom duhu svladavali zadanu stazu oko gradskog paviljona. Dok je jedan partner imao povez na očima, drugi je preuzeo ulogu njegovih očiju, pravovremeno signalizirajući prepreke. Iako je format bio natjecateljski, natjecanje je brzo palo u drugi plan pred spoznajom koliko su precizna komunikacija i osjećaj sigurnosti presudni kada se oslanjate isključivo na tuđi glas.

Dragica Bagarić: „Izgubila sam vid, ali ne i ljubav prema životu”
Svoju inspirativnu stranu priče s okupljenima je podijelila 72-godišnja Dragica Bagarić. Nakon dugogodišnje borbe s glaukomom i komplikacija s dijabetesom, Dragica je 2018. godine ostala bez ikakvog ostatka vida. No, ova Bjelovarčanka odbila je dopustiti da joj mrak diktira životni tempo. Uz podršku obitelji i pratiteljice, ona i dalje pleše, odlazi na kave i uživa u društvu.

– Ja sam puna života. Mene veseli društvo, sve ljude volim. Jako se puno družim, volim ići na ples i na kave s prijateljicama – s osmijehom poručuje Dragica, priznajući kako joj je gubitak vida promijenio i unutarnje vrijednosti. Nekada je kroz posao u trgovini ljude mjerila po vanjštini, dok danas u svima vidi samo ono ljudsko.

Dražen Kokotić: Koraci prema pristupačnosti su vidljivi, ali zapošljavanje tapka u mjestu
Zahvalivši svim institucijama, građanima i volonterima, predsjednik bjelovarske Udruge Dražen Kokotić pohvalio je suradnju s lokalnim vlastima. Naglasio je kako su ove godine osigurana sredstva Bjelovarsko-bilogorske županije za postavljanje taktilnih staza vodilja na gradskim ulicama, što je ogroman korak prema samostalnosti članova. Ipak, jedna tema i dalje ostaje bolna točka.

– Najveći problem je zapošljavanje. Tu nema pomaka. S druge strane, suradnja s Bjelovarsko-bilogorskom županijom jako je dobra, možda i najbolja dosad. Na naše zahtjeve za pomoć nailazimo na razumijevanje, a dobro surađujemo i s Gradom – otvoren je Kokotić, istaknuvši i nesebičnu pomoć volontera Erste banke.

Marija Jungić: Poslodavce treba dodatno senzibilizirati
Da sustav mora ponuditi više od prigodne podrške jednom godišnje, potvrdila je i zamjenica župana Marija Jungić. Ukazala je na to da su osobe s invaliditetom iznimno predani radnici te da je ključ uspjeha u razbijanju strahova kod poslodavaca na tržištu rada.

Kao konkretan smjer i rješenje za bjelovarski kraj, Jungić je navela model ustanove Suvenir Arbor iz Sirača. Pokretanje slične zaštitne radionice na bjelovarskom području otvorilo bi realna radna mjesta i omogućilo ljudima s oštećenjem vida dostojanstvenu integraciju u društvo kroz rad.

Jučerašnji događaj poslao je jasnu poruku: inkluzija ne završava postavljanjem staze na pločniku. Ona počinje rušenjem prepreka u našim glavama i otvaranjem stvarnih životnih prilika.