Grad Bjelovar
GODIŠNJA SKUPŠTINA NAJVEĆE I NAJSTARIJE HRVATSKE UDRUGE ZA TOV I UZGOJ JUNADI „BABY BEEF“ ODRŽANA NA BELOVARSKOM SAJMU, POKAZALA NEZADOVOLJSTVO PROIZVOĐAČA DOSADŠNJIM MJERAMA AGROPOLITIKE
S novim mjerama 5 godina do samodostatnosti!
Izvješće i plan rada upućuju na moguću samodostatnost u proizvodnji junećeg mesa uz mjere koje namjerava poduzeti novi ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Josip Dabro
Piše Tugomir Pemper
Meso pod brandom Hrvatska junetina Udruge Baby Beef promovira se već desetljećima kao sočno, svježe, iznimno ukusno, meso iznimne intramuskularne zamašćenosti i od poznatih proizvođača. U svojoj promidžbi „baby beef“ se predstavlja kao domaća mlada junetina hrvatskih farmera uzgojena hranom s hrvatskih polja. Brand „baby beef“ se stvarao od osnivanja udruge prije 24 godine kada se željelo hrvatsko, kvalitetno meso jasno i vidljivo odvojiti od mesa lošije kvalitete kojem se ne zna porijeklo, ni starost.
Hrvatska Udruga „Baby – beef“ zapravo je nastavila 2000. godine već postojeću tradiciju, stariju više od pola stoljeća, izvoza u Toskanu – najizazovnije kulinarsko tržište na svijetu jednako kao i zemlje Bliskoga Istoka.
Što je to baby beef?
U sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. stoljeća značajan dio svoje proizvodnje hrvatski proizvođači tovne junadi izvozili su u Italiju, Grčku i zemlje Bliskog istoka. Prosječna dob životinja bila je od 9 do 15 mjeseci starosti i težine 400 do 450 kilograma. Budući da se meso takvih životinja nazivalo Baby Beef (meso mlade junadi) tako je nakon svog osnivanja Udruga preuzela to ime koje je tijekom godina postalo prepoznatljivo u susjednim zemljama i diljem Mediterana.
Udruga „Baby – beef“ trenutno okuplja 305 članova, velikih i malih tovljača junadi, koji čine 90 posto sektora tovnog govedarstva Hrvatske. Članovi udruge uzgojili su protekle godine 122.000 junadi. Rad Udruge je organiziran kroz 10 ogranaka u svim hrvatskim županijama značajnim za tovno govedarstvo. Članovi Udruge oko 60 posto svoje proizvodnje izvoze kroz prodaju žive stoke u zemlje Bliskog Istoka i prodajom mesa u Italiju, dok se preostalih 40 posto prodaje na domaćem tržištu. Na inozemno tržište godišnje se isporuči oko 70.000 junadi. Tradicionalno tržište je Italija u koju se godišnje izveze 25.000 grla.
Može se reći da se u prošloj godini uz sve teškoće koje su pratile ovaj sektor govedarstva, proizvodnja donekle stabilizirala i usporen je pad proizvodnje, ali ne do kraja i zaustavljen. Na skupštini je rečeno da su ipak stvoreni preduvjeti za slijedeći iskorak – povećanje proizvodnje koja bi vodila prema samodostatnosti. To je moguće mjerama koje je najavio novi ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Josip Dabro, a koje je predstavio skupštinarima Zdravko Tušek, državni tajnik koji je nazočio skupštini. Prema riječima Tonija Raiča, predsjednika Udruge „Baby-beef“ to će biti višegodišnji proces kojim je moguće ostvariti samodostatnost u roku od pet godina i to u suradnji sa znanstvenom zajednicom i fakultetima, a također i sa svim ministarstvima, a ne samo s Ministarstvom poljoprivrede kao što je bio slučaj do sada.
Na skupštini su članovi ponovili da je za samodostatnost potrebno njihovo aktivno sudjelovanje u zajedničkom kreiranju agrarne politike, stalna i uspješnija suradnja sa svim institucijama, bez birokratskih prepreka, ali nažalost njihov glas kao da nitko ne čuje od onih koji odlučuju o budućnosti govedarstva. Ili, kako je rekao jedan od skupštinara: „Svi znamo sve, puno se priča, ali se ništa ili premalo čini. Premalo se uvažava glas samih proizvođača . . . “ Zato su proizvođači pomalo skeptični u povećanje proizvodnje. Naime, oni već godinama upozoravaju da sustav potpora ne funkcionira ili da nije dovoljno stimulativan da se preokrenu trendovi, jer pokazalo se u drugim vrstama stočarske proizvodnje da visina godišnje potpore za jedno grlo ipak može dugoročno i značajno promijeniti broj populacije i riješiti najveći problem – nedovoljno teladi za tov. Najavljena potpora veća od 500 eura po grlu od strane Ministarstva poljoprivrede i ulaganje od 385 milijuna eura u govedarstvo do 2030. godine, mogli bi biti prekretnica na putu prema samodostatnosti.
Ostaje jedino pitanje da li je ostalo dovoljno ljudskih resursa na koje bi se mogao najavljeni preobražaj u govedarstvu osloniti.
