Marija Jurić Zagorka rođena je na današnji dan, 2. ožujka 1873. godine, u plemićkoj kuriji Negovec u blizini Vrbovca.
Bila je tako strašna žena da su je se mnogi bojali i zato joj pridjeljivali razne nelijepe nadimke. Tako je Šime Mazzura, glavni urednik Obzora, za nju rekao da je “baba bez imena i ugleda, nitko i ništa, zagorska kravarica i k tome još zaražena socijalističkim mentalitetom i feminističkim novotarijama”.
NARAVNO, NIMALO NIJE POMAGALO NI TO ŠTO JE BILA IZNIMNO POPULARNA KAO SPISATELJICA: TIME JE DVOSTRUKO UVRIJEDILA ESTABLISHMENT, I KAO ŽENA I KAO AUTORICA “POPULARNOG ŠUNDA”.
OD SAMIH POČETAKA ZALAGALA SE I ZA ŽENSKA PRAVA, TE SE TAKO 1909. GODINE UPUSTILA U SLAVNU POLEMIKU S A. G. MATOŠEM OKO RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA. TO VAM NITKO NIJE SPOMENUO U ŠKOLI, JEL’DA?
Inače, ono po čemu je i danas najpoznatija – povijesne romane – počela je pisati oko 1910. godine, i ubrzo joj to postaje glavnim zanimanjem. Građu za svoje romane, što god vam netko rekao, nije isisavala iz prsta, već ju je pronalazila u povijesnim arhivima, kako u Zagrebu, tako i u Beču i u Budimpešti. Kad su, dvadesetih godina, u tadašnjem Jutarnjem listu izašle Grička vještica i kasnije Gordana, Zagorka je među svojim čitateljima zadobila gotovo status fenomena.
JOŠ 1925. GODINE, ZAGORKA POKREĆE I UREĐUJE ČASOPIS ŽENSKI LIST, KOJI ĆE POTRAJATI DO 1938. GODINE, KAD POKREĆE HRVATICU I UREĐUJE JE SVE DO 1940.
U tim časopisima objavljuje i Malu revolucionarku, i autobiografski Kamen na cesti.
Uz još nekoliko književnica, 1936. godine sudjeluje u osnivanju Društva hrvatskih književnica, koje postoji do 1939. godine.
Svi koji su čuli za ovo društvo neka dignu ruku…
NAŽALOST, NI POSLIJE RATA NIJE PROŠLA PUNO BOLJE: ZBOG FEMINISTIČKOG ANGAŽMANA SU JOJ SE MNOGI IZRUGIVALI ILI JE PROGLAŠAVALI LUDOM, IAKO JE U SOCIJALIZMU RAVNOPRAVNOST SPOLOVA BILA DEKLARATIVNO DE RIGUEUR.
No kad je Slobodna Dalmacija počela ponovno objavljivati njene romane, bar je vidjela da čitateljstvo nipošto nije izgubila.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.