Kraj godine, trenutak kad ljudi vole vidjeti gdje su bili prije godinu dana, a gdje su sada? Neki ljudi to rade polusvjesno, a neki baš svjesno sjednu i počnu bilježiti što su ovoj godini promijenili na sebi, oko sebe i koliko su porasli na duhovnom nivou.
Mali broj ljudi uspije ostvariti sve sa zamišljene liste na početku godine i to ih obično u neko doba počne frustrirati i odluče da liste toga tipa više i ne prave. Gledaju stare fotografije na kojima su bili sretni, jer ljudi se fotografiju samo kad su sretni. Osmjehnu se ili još više rastuže ako su prešli u drugi vagon ljudi, koji su im jako značili bilo da su još živi ili su pak umrli u međuvremenu. Pregledaju čestitke iz vremena, kad su bili djeca i kad su čestitke nekoliko puta čitali, a zatim vraćali pod bor.
Za većinu se kraj godine svede na užurbanost u kojoj se treba spremiti za blagdane, ljudi plaćaju račune, ne žele ući u Novu godinu s dugom, ukrašavaju prostor i bor, trče po radnjama da kupe poklone, kuhaju ili peku slana i slatka jela kako su njihovi preci radili. Nastavi se preko donošenja odluke hoće li Novu godinu slaviti kod kuće, u nekom drugom gradu, pa se rezerviraju ranije mjesta za putovanja, netko rezervira mjesta u kafićima ili restoranima. U tom užurbanom ritmu i Nova godina se kao mače došulja i ne snađu se već je nova kalendarska godina nastala.
Ne zapitaju se u cijeloj toj jurnjavi, gdje su zapravo oni. To se isto dešava i sa životom ljudi, jure dok im „traje“ radni vijek, a kad odu u mirovinu i kad imaju dosta slobodnog vremena više ne znaju što bi sa sobom, neki stihijski rješavaju obaveze, a drugi se zatrpaju svime i svačime što su u toku života propustili, pa sada rade i više, ali u tome uživaju. Ne znaju da su tako mogli živjeti u proteklih 45 godina.
Ljudi kako odrastaju ne umiju da uvide, koje su sve njihove mogućnosti u čemu je prava ljepota življenja. Čak i kad imaju trenutke radosti oni ih vješto preskoče ili zaobiđu.
Ne možete očekivati da će vam naredna godina donijeti nešto dobro, ako vi sjedite nepomični i ako niste odlučili da ćete promijeniti svoj život.
Kako bi bilo lijepo kad bi za svaku Novu godinu stali malo sami sa sobom ili sjeli i porazgovarali sa svojim Unutrašnjim Bićem i zamolili ga da im pošalje mudrosti, da narednu godinu prožive najbolje što umiju. Kad bi poželjeli da se u narednoj godini nikoga i ničega ne boje, da budu otvoreni za novo i da se ne vežu za ljude koji su spremni da izađu iz njihovih života, jer su svoje lekcije završili, kad bi bili spremni da budu sami sa sobom, a da se ne osjećaju usamljeno, kad bi bili u stanju da tijekom čitave godine osjete ljubav, milost i poklone pažnju slabijima od sebe, kad bi se usudili da budu ono što jesi – Ljudi. Nema osobe na ovom svijetu u kojoj nije posađena sjemenka dobra, u kojoj ne postoji želja za iskrenom ljubavlju i Unutrašnjim mirom.
Zamislite kako bi svijet bio divno mjesto kada bi svaka osoba zadržala dijete u sebi i tijekom odrastanja, kad se ne bi ljutili dugo jedni na druge, kad se ne bi plašili biti iskreni i istiniti, kad bi se usudili probati novo, ne vezivati se za druge ljude po svaku cijenu.
Eh, kad bi bili u stanju živjeti OVDJE I SADA osjetiti kako škripi snijeg pod nogama, osjetiti hladnoću u udovima, pahulje na nosu ili u kosi, vidjeti boje u proljeće, osjetiti miris poljskog cvijeća, uživati u sunčevim zracima i ljetnom pljusku, radovati se lišću koji šušti u jesen i mirisu kestenja, grožđa, onda im život ne bi bio vrteška ne bi bili tako površni, nesretni i tužni jer bi pronašli najveću radost u životu.
Hodali bi navečer ulicama svoga grada i uživali u odsjaju lampica, u zagrljaju drage osobe, u koracima koji su usklađeni, u poljupcima koji griju dušu, u toploti koja grije domove.
Bili bi zahvalni što su živi, zdravi, što su dobili poklon da se uopće rode, što su dobili razlog da se iznova probude i istraže ovaj život, ne bi sumnjali da za sve ima dovoljno, ne bi se plašili iznova izgraditi porušeno, a težnja za materijalnim bi im bila prevaziđena.
Za sve to je potrebno tako malo truda, vjere, nade i ljubavi i to tako malo ljudima stalno izmiče. Naredna godina vam zbilja može biti najbolja godina, ako vi tako odlučite. Mi jesmo „krojači svoje sudbine“, samo nikako da prihvatimo odgovornost za vlastite živote.
Donesite svoje odluke i neka vam 2018.godina bude ispunjena mirom, a za sve drugo će se život ionako postarati.
Sretnooo!*:)
Napisala: Bojana Knežević
https://www.facebook.com/Journeyandbook
http://sumabambusa.blogspot.ba
