File written by Adobe Photoshop? 5.0
Marija Jurić Zagorka rođena je na današnji dan, 2. ožujka 1873. godine, u plemićkoj kuriji Negovec u blizini Vrbovca.
Bila je tako strašna žena da su je se mnogi bojali i zato joj pridjeljivali razne nelijepe nadimke. Tako je Šime Mazzura, glavni urednik Obzora, za nju rekao da je “baba bez imena i ugleda, nitko i ništa, zagorska kravarica i k tome još zaražena socijalističkim mentalitetom i feminističkim novotarijama”.
NARAVNO, NIMALO NIJE POMAGALO NI TO ŠTO JE BILA IZNIMNO POPULARNA KAO SPISATELJICA: TIME JE DVOSTRUKO UVRIJEDILA ESTABLISHMENT, I KAO ŽENA I KAO AUTORICA “POPULARNOG ŠUNDA”.
OD SAMIH POČETAKA ZALAGALA SE I ZA ŽENSKA PRAVA, TE SE TAKO 1909. GODINE UPUSTILA U SLAVNU POLEMIKU S A. G. MATOŠEM OKO RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA. TO VAM NITKO NIJE SPOMENUO U ŠKOLI, JEL’DA?
Inače, ono po čemu je i danas najpoznatija – povijesne romane – počela je pisati oko 1910. godine, i ubrzo joj to postaje glavnim zanimanjem. Građu za svoje romane, što god vam netko rekao, nije isisavala iz prsta, već ju je pronalazila u povijesnim arhivima, kako u Zagrebu, tako i u Beču i u Budimpešti. Kad su, dvadesetih godina, u tadašnjem Jutarnjem listu izašle Grička vještica i kasnije Gordana, Zagorka je među svojim čitateljima zadobila gotovo status fenomena.
JOŠ 1925. GODINE, ZAGORKA POKREĆE I UREĐUJE ČASOPIS ŽENSKI LIST, KOJI ĆE POTRAJATI DO 1938. GODINE, KAD POKREĆE HRVATICU I UREĐUJE JE SVE DO 1940.
U tim časopisima objavljuje i Malu revolucionarku, i autobiografski Kamen na cesti.
Uz još nekoliko književnica, 1936. godine sudjeluje u osnivanju Društva hrvatskih književnica, koje postoji do 1939. godine.
Svi koji su čuli za ovo društvo neka dignu ruku…
NAŽALOST, NI POSLIJE RATA NIJE PROŠLA PUNO BOLJE: ZBOG FEMINISTIČKOG ANGAŽMANA SU JOJ SE MNOGI IZRUGIVALI ILI JE PROGLAŠAVALI LUDOM, IAKO JE U SOCIJALIZMU RAVNOPRAVNOST SPOLOVA BILA DEKLARATIVNO DE RIGUEUR.
No kad je Slobodna Dalmacija počela ponovno objavljivati njene romane, bar je vidjela da čitateljstvo nipošto nije izgubila.
